Visina mirovine iz drugog i trećeg stupa ovisi o tome koliko ste uplatili doprinosa, evo kako do veće mirovine
Piše: dr. sc. Predrag Bejaković, Institut za javne financije
Kao i mnoge druge zemlje, Hrvatska se suočava s ozbiljnim poteškoćama u očuvanju pristojnog materijalnog statusa i kvalitete života starijih osoba. U gotovo svim zemljama Europske unije starije osobe imaju niži ekvivalentni kućanski dohodak nego ostale dobne skupine. U Hrvatskoj je ekvivalentni kućanski dohodak starijih osoba niži od 20 do 40 posto od svih ostalih dobnih skupina.
Mirovinskim reformama nastoji se omogućiti pristojan životni standard starijih građana bez istodobnog nametanja prevelikog financijskog tereta sustavu javnih financija. U tome postoje različiti pristupi koji obuhvaćaju promjene u “PAYGo” sustavima, prije svega povećanjem zakonske dobi za odlazak u mirovinu, drugačijim izračunom mirovine u kojem se uzimao cijeli radni vijek umjesto prijašnjih obično najboljih deset godina, povećanim kažnjavanjem prijevremenog umirovljenja, sve do uvođenja privatnih kapitaliziranih modela osobnih računa. Pritom su se opseg i obilježja reforme te posebnosti u izmjenama razlikovali u pojedinim zemljama, što je posljedica različitih stavova, postojećih problema u mirovinskom sustavu i prioriteta.
Žene u mirovini provedu 28 godina
Najvažniji razlozi teškoća u hrvatskom mirovinskom sustavu mogu se grupirati u dvije skupine: demografski i sistemski. Demografski razlozi vezani su za starenje stanovništva. Sistemski razlozi podrazumijevaju rani odlazak u mirovinu.Kako se u Hrvatskoj razmjerno rano odlazi u mirovinu - krajem 2018. novi starosni umirovljenici imali su 62,5 godina, muškarci 63 godine i pet mjeseci, a žene 61 godinu i četiri mjeseca - što znači dugo prosječno korištenje mirovine. Starosni umirovljenici koriste mirovinu u prosjeku 21 godinu, muškarci gotovo 19 (18 godina i 11 mjeseci), a žene 28 godina i tri mjeseca. Prosječna dob novih korisnika mirovina koji su krajem kolovoza 2020. ostvarili pravo na starosnu mirovinu iznosila je 62 godine i 11 mjeseci, i to 63 godine i sedam mjeseci za muškarce i 62 godine za žene.
Već je prilično mnogo toga napravljeno u izjednačavanju dobi za odlazak u mirovinu muškaraca i žena. U daljnjim aktivnostima sigurno će trebati dosljedno poštovati (i možda ipak ubrzati) provedbu odluke o povećanju zakonske dobi za odlazak u mirovinu na 67 godina. Presudno je uskladiti zakonsku i stvarnu dob umirovljenja. To sigurno nije ugodno i građani se tome protive, ali je to jedini način da se sačuva mirovinski sustav. To se može napraviti ili aktuarski točnom penalizacijom prijevremenog umirovljenja ili odgovarajućim povećanjem mirovina za dulji ostanak u svijetu rada, kao što je i regulirano nedavnim zakonskim promjenama. Potrebno je poticati starije osobe da ostanu raditi jer će Hrvatskoj, usprkos krizi uslijed covida-19, opet nedostajati radnika.
Prinosi iznad procjena
Mirovinska reforma jako je složena. Gubici su neposredni, jasni i točno usmjereni na pojedine društvene skupine. Koristi su nevidljive, dugoročne, raspršene i, naravno, izazivaju protivljenje osiguranika. Ali, te su promjene nužne ako se želi očuvati mirovinski sustav u promijenjenim uvjetima života i rada.
Na samom početku uvođenja mirovinske reforme 2002. optimistične prognoze govorile su o mogućim prinosima obveznih fondova od 2 posto iznad stope inflacije. Hrvatski obvezni mirovinski fondovi (OMF) ostvarili su daleko zavidnije rezultate, bez obzira na činjenicu da je tijekom promatranog razdoblja globalno i hrvatsko tržište kapitala pogodila najveća gospodarska kriza. Osim toga, anualizirani prosječni prinosi domaćih obveznih mirovinskih fondova od osnivanja do 2017. ostvareni su na razini gotovo 5,8 posto, što pokazuje da se ispunjavaju najvažniji ciljevi mirovinske reforme pokrenute 2002. U 2018. godini povrat OMF-ova bio je malo niži (Mirex A 0,8 posto, Mirex B 1 posto i Mirex C 2,9 posto), ali su u 2019. fondovi opet ostvarili vrlo visok povrat (Mirex A 13,2 posto, Mirex B 9 posto i Mirex C 5,4 posto).
Članovi su i vlasnici fonda
Nema sumnje da su drugi i treći stup jako bitni u poboljšanju materijalnog položaja današnjih aktivnih građana, budućih umirovljenika. Zasad se nedovoljno koristi dobrovoljno mirovinsko osiguranje. Prikupljanje štednje u okviru trećeg stupa mirovinskog osiguranja odvija se putem dobrovoljnih mirovinskih fondova, a isplatu mirovina obavljaju mirovinska osiguravajuća društva, iznimno i mirovinska društva. Osiguranik trećeg stupa može biti bilo koja punoljetna osoba s prebivalištem u Hrvatskoj. Građani imaju potpunu slobodu odlučivanja o tome hoće li se osigurati ili ne, mogućnost osiguranja u dva ili više dobrovoljnih mirovinskih fondova, mogućnost izbora mirovinskog programa, veću slobodu odlučivanja o imovini u koju će se investirati doprinosi, šire mogućnosti ugovaranja vrste i oblika mirovine. Visina mirovine u drugom i trećem stupu izravno ovisi o visini uplaćenih doprinosa, a to je u skladu s načelom definiranih doprinosa. Za razliku od obveznog mirovinskog fonda, u slučaju dobrovoljnog mirovinskog fonda osiguranik istodobno može biti član jednog ili više fondova, pri čemu u jednom od njih ostvaruje pravo na isplatu državnih poticajnih sredstava. Mirovinski fond je imovina bez pravne osobnosti i u njemu se prikuplja novac koji uplaćuju njegovi članovi, koji su ujedno i vlasnici fonda. Zadaća je društva koje upravlja mirovinskim fondom ulaganje tog novca radi povećanja vrijednosti imovine fonda. Cilj je takvog ulaganja svakom članu fonda omogućiti isplatu što veće mirovine u budućnosti.
PRINOSI HRVATSKIH MIROVINSKIH FONDOVA MEĐU NAJVIŠIMA U EUROPI
Prinosi hrvatskih mirovinskih fondova među višima su u regiji i Europi. Tako su, primjerice, njemački mirovinski fondovi tijekom 2010. godine ostvarili prinos od 4 do 5 posto, austrijski od 6,6 posto, a hrvatski od 8,6 posto. U posljednjem petogodišnjem razdoblju za koje su raspoloživi podaci, od 2011. do 2015., prinos je iznosio 7,2 posto. Prema podacima OECD-a, od njegovih zemalja članica najviše su prosječne prinose u proteklih pet godina imali (obvezni i dobrovoljni) mirovinski fondovi na Islandu (9,1 posto nominalno i 5,7 posto realno), u Australiji (8,7 posto i 6,2 posto), Velikoj Britaniji (8,2 posto i 6,1 posto), Kanadi (8 posto i 6,4 posto) i Nizozemskoj (7,9 posto i 6,1 posto).
Hrvoje Šimović redovni je profesor javnih financija i fiskalne politike na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Autor je brojnih članaka i studija iz područja financijske održivosti javnog sektora (mirovinski i zdravstveni sustav, infrastruktura, obrazovanje), fiskalne politike i oporezivanja. Jedan je od autora knjige “Ekonomika javnog sektora s hrvatskim primjerima”. Povremeni je suradnik i konzultant Svjetske banke, International Budget Partnershipa (Washington), Tax Notes International i drugih uglednih institucija. Član je International Institute of Public Finance, National Tax Association i Hrvatskog društva ekonomista te predsjednik Znanstvenog društva ekonomista.